„Nayantarina ogrlica“ o težnjama srednje klase: Jaydeep Sarkar
„Najantarina ogrlica“ Džejdipa Sarkara prikazuje svakodnevicu života, za koju reditelj kaže da je njegovo zapažanje o srednjoj klasi i njihovim ambicijama.
Sa povezanim likovima, efektnim kadrovima i pričom u delovima, Nayantarina ogrlica Džejdipa Sarkara prikazuje svakodnevicu života, za koju reditelj kaže da je njegovo zapažanje o srednjoj klasi i njihovim ambicijama.
Jaydeep je osnovnu ideju za svoj kratki film dobio iz novinskog izveštaja iz 2012. o čoveku, koji je ubio svoju porodicu, a zatim izvršio samoubistvo, jer su bili u dugovima.
„Najantarina ogrlica“ je izvučena iz mog posmatranja života i iskustva srednje klase kroz koje svi prolazimo. Posle ranih 1990-ih svet oko nas se potpuno promenio. Cela potreba za trenutnim zadovoljstvom i želja da dobijemo nešto što trenutno nemamo je zamka, rekao je Džejdip za PTI.
[povezan-post]
Никад краја. I ja sam na neki način žrtva toga i prvenstveno to zapažanje je nešto što je bilo u pozadini priče. Osim ovoga, novinski izveštaj koji sam pročitao 2012. je u osnovi bio klica toga, rekao je on.
Kratki film od 20 minuta i 39 sekundi, sa Konkanom Senšarmom i Tilotama Šome u glavnim ulogama, vrti se oko prijateljstva dve žene i njihovih individualnih čežnji za dobrim životom.
Dilema kroz koju prolaze likovi, pretencioznost koju Nayantara (Konkana) pokazuje i težnje koje ima Alka (Tillotama) čine osnovu filma kroz koji je Džejdip želeo da se fokusira na prave žene.
Dve ženske likove u filmu, one su one čije se priče ne pričaju, bilo da se radi o televiziji ili filmovima. Postoji određena vrsta kalupa u koji se uklapaju ženski likovi. Na televiziji su domaći, koji su veoma zadovoljni kuhinjskom politikom, rekao je on.
U filmovima su bomboni za ruke. Veoma retko postoji „Engleski Vingliš“ ili „Kraljica“. Dakle, želeo sam da se fokusiram na normalne žene srednje klase. Smatrao sam ih veoma fascinantnim i odlučio sam da pričam o njima.
O neobičnom, ali savršenom kastingu, reditelj je rekao da su obe glumice u petlji od početka projekta i da bi voleo da sarađuje sa njima na filmu.
Tilotama i ja smo dugo pričali o ovoj priči, čak i pre nego što je odlučila da se pridruži. Bila je veoma uzbuđena zbog tog dela jer je bio lak.
Konkana i ja se poznajemo. Ljudi su je videli kako igra uloge koje imaju poentu da dokažu. Želeo sam da glumi nekoga ko je plitak i koji je sustigao izgled. Voleo bih da rade sa mnom u celovečernjem filmu, rekao je.
Pisac-reditelj smatra da su filmovi postali samo izvor zabave i da niko ne želi da priča o problemima kroz koje prolazi srednja klasa.
Hindski filmovi se uglavnom doživljavaju kao bekstvo. Bilo da je u pitanju publika ili filmski stvaraoci, oni ne žele da svoje svakodnevne probleme vide na ekranu. Bioskop je postao prolaz vremena. Mislim da trenutno nema filmova koji govore o monotoniji života, što smo gledali u filmovima 70-ih. „Žurka“ Govinda Nihalanija je jedan od takvih filmova, koji govori o nama, rekao je.
Džejdip, koji je radio sa rediteljem Sudhirom Mišrom, planira uskoro da snimi dugometražni film po uzoru na ono što su nekada radili Basu Čaterdži i Hrišikeš Mukerdži.
Volim humanističke filmove. Volim priče koje posmatraju ironiju i borbe svakodnevnog života. Volim filmove koji oživljavaju ljudsku nevolju. Uskoro planiram da snimim igrani film koji će sigurno imati realističan pristup, rekao je on.